Etika kruha i konja | Marija Dejanović

U ZABRANJENOJ SOBI

 

Oduvijek je bilo: škare i zub.
U zveketu naših ranih akcija
zarezali smo kruh i zavjesu,
ošišali haljini rubove.
Do večeri smo postali vješti,

izrezali smo vijenac tisuću konja
gledanih bočno, spojenih usta-rep.
Trebalo je činiti tako
kao što mravi izjedaju šutnju iz kamena,
bez dijelova koji nagovještavaju

dolazak mekanih stvari.
Kad smo izrezali zidove u veliki prozor,
otupjele škare poželjele su drobiti.
Taj je posao već čekao odmjeren zub.

Trebalo je zaći u svoju nutrinu
i početi sve ispočetka.