Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

32 ZUBA, 206 KOSTIJU

Čovjek
trči za novinama
popravlja frizuru
gubi se u središtu svoje žudnje
i onda ne zna što bi
već samo stoji i bulji u
tapete koje nije izabrao

Hoda skeptično
često sve šalje k vragu
Misli da predstavlja neku ideju
a ustvari živi predvidljivu poantu
iz pretrpanog izloga sreće

Čovjek
slabije se od komarca batrga da ne ostane gol
No, često ostaje gol
i tada ga strah vuče da razjasni svoja nagađanja o njegovu dnu

Čovjek
često se čini dalek i nepotreban
Dok se kreće, stoji iza svake rečenice što slijedi
a kad jednom podlegne
sve što mu ostaje usplahirena su sjećanja na izgubljeni razum i udisaj