Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

GLEDATI ODOZDO KAKO RASTU ROTKVICE

Kada nam netko blizak umre, prisutan je više nego ikada dotad
Evo ga! Tu je! U svakom predmetu koji diramo
u rečenicama koje izgovaramo
u našim rukama i koracima sramežljivo nastavljamo život

I zato kada umrem
posljednji atom moga tijela
ti zasadi
možda naraste slatka naranča

Kada umrem
posljednju vlas moje kose
ti zasadi
možda naraste sočna lubenica

Kada umrem
želim biti izmiješana sa zemljom u kojoj žive mravi i druge sitne bube i životinjice
Želim postati smjesa s ostacima već istrunula života
zalijevana kišom, gonjena vjetrom i gažena đonom
Vidjeh kako se mravi muče i trpe
gledaju odozdo kako rastu rotkvice, trčeći kroza suhu zemlju i kroz mulj

Kada umrem
to je za mene prilika da ostanem na životu