Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

PETI KAT

Kad se nagnem s balkona na petom katu
muči me
osjećaj da se nalazim iznad svog života
i gledam ga odozgo
kako je malen, tužan i preplašen

Hoće li znati sačuvati ono što je u njemu istinski vrijedno?
Može li pobjeći kobnom virusu apatije?
Zna li kuda ide ili je pogriješio smjer?

Kad se nagnem preko ograde balkona na petom katu
zabljesne me nepregledna jasnoća pogleda
U trbuhu se širi osjećaj
promijenjene perspektive

Tjerana ljepotom novog horizonta
propinjem se na prste sve više
i naginjem sve dublje
kao da mi odozdol netko šapće:
Ne pretpostavljaj, ne strahuj,
zakorači i bori se!