Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

TO SMO BILI MI U PROSINCU

Obiteljski izlet u Ljubljanu
mostovi, uličice, goli drvoredi
i naši usporeni koraci kojima bušimo zgusnutu maglu

Majka je uvijek nekako nakostriješena, a otac ljepljiv
u njihovu braku izmjenjuju se samo novine
koje čitaju zatvoreni svatko u svojoj sobi

Otac je rekao da će nakon što kupi nove tenisice
ostaviti stare ispred Prešernova spomenika
Majka je na to frknula i uvukla se dublje u kaput
Kupila je servis keramičkog posuđa za šest osoba sa cvjetnim uzorkom
prigodan simbol nasmiješenog, ispravnog života

Živahna mističnost pratila nas je i u kavanu „Roža“ gdje smo se okrijepili kuhanim vinom. Okrugli trbusi pripitih Slovenaca za šankom skakali su gore-dolje kao posljednja utočišta veselja i sreće na ovoj planeti. Miris klinčića prevladavao je za našim stolom.
Svi su šutjeli, sestra je gledala u prazno, a ja sam uzalud tražila dokaz nečije prisutnosti.