Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

DA SE OSJEĆAM DOBRO, POTREBAN JE KAOS

Ne želim se više odmarati i oporavljati
ležati u krevetu i sakupljati snagu
Želim natrag
u najžešću dinamiku ljudskog meteža
na prepune ulice
u zadimljene birtije, nepoznate stanove, prljave pothodnike i preglasne klubove
Pronaći nove mogućnosti odnosa s mnogostrukim životnim igrama
i opet potrošiti tijelo do zadnjeg atoma ljubavi

Sutra ću otići na izložbu Impresionista u Graz
Dotaknut ću i poljubiti balerinu slikara Degasa
Zavezati vezice na glavnom trgu
Kupovati divne i nepotrebne stvarčice po dućanima
Popit ću kavu i uživati što ne razumijem njemački za susjednim stolom
Napisat ću razglednicu
i prošetati imidž lude balkanske djevojčure koja guta hrenovke i napija se piva
A možda, kažem, možda ću tako zadovoljna i sita nabasati i na to čudo
čudo najavljeno odozgo!