Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

TKO ME TO VREBA I NJEGUJE?

Volim žene, mistične, dvosmislene, magične
pred kojima sam neznatna i inferiorna
Volim muškarce inventivne, mudre i nježne
s kojima sam u vječnom nadmetanju za osjećaj superiornosti

Nju idealiziram već nakon prvog pogleda
oduševljenje me svlada puno prije nego što se upoznamo
Njega primijetim tek nakon što mi pruži ruku, taj oštar trenutak uhvaćenog pogleda, mjerilo je budućnosti seksualnog uspjeha
I on mi se sviđa onakav kakvog ga dodirujem te večeri, ali mogu ga zavoljeti samo ako zna biti posve suprotan

Ona je stvorenje abnormalne finoće, ujedinjuje eteričnu jasnoću i mistiku bijelog crva koji se pokreće na zvuk orgulja. No, samo se s njim želim vratiti na početak gdje je književnost mjerilo hrabrosti i isprobati mehanizam ljudske sreće. Dok se jednog jutra ne probudim i na njegovoj strani kreveta ne ugledam prirodni cinizam svakodnevice

Sada je taj trenutak. Već neko vrijeme patim od drhtavice cijelog tijela. Ne dobiva ono što mu treba i nastoji to odraziti. Fali mu željeza i vitamina s ljudskih dlanova.
Da je moj život samo na meni, ja se nikada ne bih ovako osjećala. Ipak, svatko od nas doživi fazu kada je suton na njegovu balkonu nesnosna crvena rana koja mu kroz grlo pokušava ući u krvotok.