Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

BILA SAM NIZAŠTO

Tatjana Gromača napisala je pjesmu o sebi koja je u međuvremenu postala pjesma o meni. Ono o njoj nekoć postalo je o meni sada. Pojedoh dvije banane i osjetih se zadovoljnom, stoji u naslovu. Lijep je osjećaj naslijediti tuđe stihove. Dokaz da svaki prolazak vremena stvara nove perspektive. Melje neki nov život. Još jučer sam ležala iscrpljena i bolesna ispred televizora, prelijevala se po kauču oslabljenih mišića. Još jučer me tarot majstor Darko nagovarao s ekrana da ga nazovem i otkrijem koncept veselja i sreće. Još jučer sam bila nizašto, a već danas u knjizi iz knjižnice, koja miriše na prostorije u kojima je vrijeme stalo, na jednoj stranici pronašla sam onaj osjećaj rijetkog sklada, da je sve poredano kako valja i da je sve opet jasno, mistično i točno. Kao tramvaji ili vlakovi, dobre pjesme su prijevozna sredstva. I u njih se stalno ukrcavaju neki drugi ljudi, potajno se boreći za najljepše mjesto do prozora.