Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

MOJ TATA PLAČE U KINO DVORANAMA

Moj tata plače u kino dvoranama
Kad nepovezanim koracima izlazimo u gomili gledatelja
vidim ga kako šmrca, skriva pogled i uzdiše

Nespretnim pokretom skriva suze
a ja se pravim da ga ne vidim
piljim u pod i hodam u tišini
koncentrirana isključivo na džepove

Plakao je kada smo gledali
„Let iznad kukavičjeg gnijezda“ i „Iskupljenje u Shawshanku“
Plakao je kada smo gledali
„Mephista“ i „Strogo kontrolirane vlakove“
Plakao je čak i za vrijeme „Taksista“

On kaže da uz dobar film zaviruje duboko
u tanki obris dna inače mutne duše
Tada pritisak u grudima se smanji
a umjetnost postaje fizički osjetljivom

Meni je to drago, jer kad stignemo doma
pridrži mi jaknu, a ja znam
znam da je optočen novom energijom
novom energijom koja je spremna da se bori
da se bori, opet do smrti