Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

KAD BUDEM STARA BAKICA

Kad budem stara bakica
Sve ću govoriti, češće nego lagati o svemu
Odmaknut ću se skroz od logične i razumske dimenzije
i brkat ću svoje probleme sa svojim prednostima

Uzimat ću u ruke razne stvarčice i postati potpuno svjesna da ih držim
Materija će biti veliki doživljaj za moje slabe, smežurane ruke
Kupit ću igračke – skupocjeni autić na daljinsko upravljanje,
zlatni bumerang i mladunče žirafe
Pripitomit ću pticu, neku divlju vranu i s njom na ramenu peći kremaste kolače

Moja tuga bit će prozirna i teći će niz stepenice uz koje se budem teško penjala
Samo da kupim kruh i mlijeko trebat će mi tri sata
Smanjit ću se za šest centimetra, boljet će me kosti i bit ću pogrbljena

A onda će jednoga dana doći i smrt
Moji potomci neće to umiranje izgovarati s kukavičjom patetikom u glasu,
već s nenametljivim ganućem
Brzinom munje zgrabila je kraj i odjurila na nebo, naša bakica – reći će.