Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

ODNOSI

Ja sam dosadna.
Zašto mi to nikada ne kažeš, zašto ne priznaješ?
Jer ti to nisi uočila. Tebi nikada nisam dosadna.
Ne moraš potvrditi, ja to već odavno znam, savršeno znam koliko sam dosadna. Gledaj! Svugdje po meni raste dosada – na licu, na rukama, na guzici i u glasu… Dobro – kažeš mi – budi dosadna, ali zamisli samo koliko je ono što ja radim i izgovaram dosadno, kada mi tvoje tijelo i rečenice nisu nimalo dosadni. Ako je život neprekidno nadmetanje, ja sam ta koja odnosi pobjedu u dosadi – kažeš.
Ako je svijet rumene boje, ja sam ta koja se nimalo ne razlikuje – nastavljaš. Ja sam stereotip, vitez na bijelom konju, divlji super heroj, povrijeđeni ljubavnik, zla vještica, neostvarena kućanica, osamljena starica, sve sam to, potpuno obamrla i svijetom zasićena.
Dosta. Dosadna si – kažem i napustim sobu, nekako glupo i ozbiljno.