Pjesme za vunene noći | Vanja Jambrović

SKUHAT ĆU SI ČAJ

Čim dođem doma
Skuhat ću čaj
I sve početi ispočetka, samo ovaj put ispravno

Šalicom čaja svaku večer
označit ću granicu između prošlosti i njenih zabluda
i nove, prosvijetljene budućnosti,
u koju ću kročiti, čim iskapim još jednu šalicu do dna!
Čaj slavi svečani trenutak ulaska u novu šansu
smiruje ukočenost na pola puta odluke između ustrajnosti i odustajanja

Dok u sumraku dnevne sobe sjedim sama i ispijam čaj
čuje se zveket šalice, tanjurića i neki čudan šuškavi zvuk
To sam zapravo ja – kuckam jagodicama po mračnom stolu
i grebem noktima po vratima uvjerenja
kako svaki kraj otvara i novi početak
koji stiže na vrijeme