Ah, ludnica | Sanja Pilić

VRLO KRATKA PRIČA VRLO SIROMAŠNE OSOBE

Četrdeset i tri tisuće starih dinara na podu, na cesti, sasvim uz rub pločnika – gledam kako mi se ruka izdužuje od gladi i pohlepe, kako cvili od radosti, nokti izrastaju prekriveni crvenilom i sramotom, i gle, prst i kažiprst uzimaju očaravajuće novčanice, ništa ne šušti, i nitko ne gleda, i sasvim je izvjesno: ja sam sretna!