Tihi alati | Milko Valent

LEPTIRI ĆE NA KRAJU GORJETI

toliko smo siromašni
da moramo iskoristiti svaku riječ
čak i zaostali dim cigarete
sve živi od nedostatka
čak i mašta u posrnulim prstima
zvijezde uzaludno padaju u oči
gledamo se s razumijevanjem najtežih tema
ali to nitko ne može dugo izdržati

sagneš se i po parketu tražiš
one čuvene latice voli-ne voli
pridržavam te, plavocrveni leptiri najednom oživljuju
igram se s njima
svojim noćnim hvataljkama
milujem njihove pokušaje letenja
ja sam lovac na boje i tetovirane kože
na likovni odgoj i živopisne privide
bijeli radijatori smiju se našim pokretima
vrući smijeh neonskih zavijutaka na zidu
znamo da polužive stvari ne mogu poletjeti

na kraju uzvikneš slomljena kao globus
pronašla sam četverolisnu laticu!
ne marim za početne uzvike istraživača
i dalje ponosno tetoviram prazninu
gledam gradske krovove
ispod kojih žive poniženi i uvrijeđeni
naručujem telefonom pizzu
dok plavocrveni letači kružno lete na istom mjestu

umorni goli leptiri hrabrog srca i kratke povijesti
veselo jedu s nama
ostat će s tobom do kraja
gorjet će s tobom u završnoj strasti krematorija
kažeš mi to i smiješ se vatreno s realizmom u oku
zatim komentiraš malu količinu rajčice na tijestu