Tihi alati | Milko Valent

SLASTIČARNICA PRINCESS

u svakoj glavi sjaje krhotine šećera
neuroza je slatka i zarazna

ušao sam u princezu
i naručio kolač od oraha
ja sam ironičan moderan gladan
želim slastičarnicu
estradno čudovište u centru grada

jedem kolač i gledam se u zrcalu
to je jedino lice koje ne mogu
vidjeti bez tihih alata trenutne izdaje:
stakla zrcala fotoaparata kamere
zaljubljenost je počela s bonacom
medijem za navodnjavanje gubitnika
svaki dan neugledno cvijeće neskromno živi
a bijeložuti narcisi spuštaju glave

je li nagnutost u sebe dovoljna za sreću?

ulazi opća djevojka u retro kaputu
ista je kao mama, ista je kao baka i prabaka
oči joj sjaje od žudnje za sobom i šećerom.
govori kaotično, nepovezano diže obrve
njezine oči nemaju središta
zovem se torta, pusti me na miru, luda sam,
pijana, psihotična, nakon premijere pojela sam
sve male sendviče u Hrvatskoj
i popila sve vino iz ružnih plastičnih čaša
nikada nisam bila pristojna
u beznadni bezdan svojega vrućeg spola
strovalit ću i djevojke i mladiće i predmete
oblizujući vlastitu seljačku dekadentnu šminku
svojim crvenim univerzalnim jezikom

uvijek je kasno
sami smo u slastičarnici
na pustom galaktičkom ledu tamnobijela
prostranstva slatkoga
sjećanje treba stvarati sada, a brisati poslije
inje se polako pretvara u krijesnice i obratno
držimo se za ruke, siti smo, drhtimo bez identiteta
dokumenti su tlapnja
izgubljeni smo u slatkim suzama