Tihi alati | Milko Valent
USKLADIMO SMRTI
živimo dobro, sjedimo opušteno uz novi kamin
scena zaslužuje pljesak i nove kredite
drvo se prepušta sudbini kao sporogoreća djevojka
veselo pišti sluteći vrhunac smrti usred ponestajanja
čovjek je najjači na zemlji
stanje očaja, smrtna ljubav udvoje, igramo se pištoljima
štrca bjelina crnina i sumnja po našim licima
pokušavamo usput razgovarati o tome
kako u braku uskladiti smrt koja će nas razdvajati
sve dok nas na kraju ne rastavi
planiramo staviti pištolje jedno drugom
u usta i istovremeno povući okidače
zar je istodobno samoubojstvo jedino rješenje?
odložimo pištolje, predahnimo uz glazbu,
razmislimo o novom cvijeću u vazi!
smrtno zaljubljeni gledaju se nepomičnim zjenicama
ona ustaje, skida se bacajući odjeću po parketu
vrckavo ignorira zemljane radove na grobljima
plešući lelujavo odlazi u kut po instrument
vrti mi se u glavi od prizora
gola žena svira violončelo nasred sobe
prijateljska vatra pucketa u hropcima
na borama zapaljene bukve vidim starost
zima mi je od smrtnog straha
ledomati proizvode djedove s mrazom
njihova snježna patrola daruje nam grobove posute injem
kao najsigurniji predjel umirujuće paprene metvice
gledam zakonitu ženu
u profesionalnoj pozi s violončelom
slušam glazbu i smijem se izrazu ”zakonita žena”
da imam hrabrosti
njegovao bih kult stidne dlake
taj lijek protiv straha od neusklađenih smrti
ali moja žena je potpuno gola
bez ijedne dlake ona živi i svira violončelo
gudalom poravnava harmoniju krikova
čuju se zvuci dolaska i odlaska svijeta
raširenih nogu pjeva da moj pogled
prekrasno sjaji od straha
gleda me sebično, prestane svirati
negativno odmahuje rukom crnim hrvatskim samokresima
prilazi mi, grli me i viče: ”uskladimo smrti!”
violončelo bez glazbe stoji kao ukopan
prisutan je bez dubine, nalik je političaru
na televizoru u pustinji ili jeftinom sjajilu za oči
bez moje žene instrument je nitko i ništa
violončelo je samo obrađeno drvo
pucketat će u završnoj vatri
kao i kalcij zajedno s Mliječnom stazom
na putu beskrajnog nestajanja
Sadržaj
VRTOGLAVA ZRNAzamućene leće
zvao sam te indigo
(dnevni san na putu do 9. kata hotela)
rođendan
(san u snu)
krhotine
OKOMITA VIJUGA
zoo horizont
zona smeća
negativni cvjetovi, izlet
interaktivno sivo i maja
brzi odlomci
(iz radionice s otvorenim prozorima i tihim alatima)
SJAJILO ZA OČI
san o mrtvom pjesniku
uskladimo smrti
vlasnik groba
glas osobe koju smo jučer pokopali
san o smrti poezije
U MOJOJ GLAVI JE KAOS
sjaj kože brži je od svjetlosti
slastičarnica princess
balzam za usne
piramide
KOMPAKTNE PLOČICE
površina bez ironije
neotesane obrve
pamuk, komplimenti
Marica Jambrek Tiffany
leptiri će na kraju gorjeti
vrtoglavica
u mraku
Impresum