Tihi alati | Milko Valent

PAMUK, KOMPLIMENTI

često u posjet svrate razne osobe
jer sam strpljiv kao nepročitana knjiga
dolaze razorena bića bez svjetiljke
izgubljena u vlastitom mesu
s lica im kaplje fina potištenost
civilizirani znoj
crna muka u duši
slike snivanih kolača
govore: sveopći pijani otac tukao je majku
djeca su mirno čekala da prođu blagdani
i purica i vino i maltretiranje psihe
i policija i sve

smirujem ih
odmah predlažem palačinke sada i ovdje
topli miris bez depresije i mozga, bez snova

pričaju da je nesnosna oholost zdravlja
u odnosu na neurozu, skromnu i tihu
jedna simpatična osoba kaže
da su sve djevojke okrugle histerične nule
strojevi žudnje koji lete s virtualnom djecom
umirujem je
guram joj smijeh i palačinku u grlo
plešemo na balkonu s tim duguljastim slasticama
na travama je narkomanski zalazak sunca

u sumrak trgamo pamuk, bijelo tkivo i požudu
punu strahova i tuge, valova radosti i dva goluba
nestalo je sjećanje na povijesno razaranje opne
mi smo samo prolazni smijeh

prije odlaska u noć, dramu i svjetsku bolnicu
one skupljaju nježnost, pamuk, torbicu, knjigu, sve
kažu mi da sam drolja i žudnja
kratkotrajna tableta, gnoj i radost
metafora s doručkom i pahuljicama
prva palačinka u povijesti, topli idiot…
teško je nabrojati sve komplimente koje emitira
zaljubljeni drogirani poderani pamuk
priljubljen uz tijelo na odlasku…