Tihi alati | Milko Valent

PAMUK, KOMPLIMENTI

 

često u posjet svrate razne osobe
jer sam strpljiv kao nepročitana knjiga
dolaze razorena bića bez svjetiljke
izgubljena u vlastitom mesu
s lica im kaplje fina potištenost
civilizirani znoj
crna muka u duši
slike snivanih kolača
govore: sveopći pijani otac tukao je majku
djeca su mirno čekala da prođu blagdani
i purica i vino i maltretiranje psihe
i policija i sve

smirujem ih
odmah predlažem palačinke sada i ovdje
topli miris bez depresije i mozga, bez snova

pričaju da je nesnosna oholost zdravlja
u odnosu na neurozu, skromnu i tihu
jedna simpatična osoba kaže
da su sve djevojke okrugle histerične nule
strojevi žudnje koji lete s virtualnom djecom
umirujem je
guram joj smijeh i palačinku u grlo
plešemo na balkonu s tim duguljastim slasticama
na travama je narkomanski zalazak sunca

u sumrak trgamo pamuk, bijelo tkivo i požudu
punu strahova i tuge, valova radosti i dva goluba
nestalo je sjećanje na povijesno razaranje opne
mi smo samo prolazni smijeh

prije odlaska u noć, dramu i svjetsku bolnicu
one skupljaju nježnost, pamuk, torbicu, knjigu, sve
kažu mi da sam drolja i žudnja
kratkotrajna tableta, gnoj i radost
metafora s doručkom i pahuljicama
prva palačinka u povijesti, topli idiot…
teško je nabrojati sve komplimente koje emitira
zaljubljeni drogirani poderani pamuk
priljubljen uz tijelo na odlasku…

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.