Tihi alati | Milko Valent

ROĐENDAN
(san u snu)

 

sve je manje čistog asfalta

vratio sam se iz grada
mirno sjednem za stol
kao da je sve u najboljem redu.
isključim telefon
i uključim tihe alate

učim od svemira kako svijetliti
unatoč svemu.
kratkotrajne mušice
bez metafore zalijeću se u moj mozak.
dugo mislim o gubitku
na putu prema dolje:
nemoguće je izljubiti svu rosu na tijelu
kada tone u san i žudnju prekriva
mladim srebrom

sutra ti je rođendan
ne spavam
maštam o tvojim očima
i spremam za tebe paketiće svjetla.
znam da će sutra to beskrajno gorivo
opet zaobliti tvoje postojanje
na rubu svinutog svemira

možda posadim i jedno vrtoglavo zrno.
do jutra ćeš biti u čvrstoj boji breskve.
polako ćeš silaziti s neba
niz uspravne sprave svjetlosti
o kojima je toliko pisala Elfrida Austrijska
neurotično truseći sedmi led
s čuvenom rakijom iz Salzburga

sutra ti je rođendan
mnogi će ti radosno čestitati
još jednu prazninu početka
zagledani u stari postupak
nade i brojanja do sto.
sutra ćemo slaviti i razgovarati
i gledati na televiziji ljude, beton,
obalu, more, rijeku i sve prljaviji asfalt

možda ti mahnem još noćas
nakon što stavim ukrasni dodir na darove.
sutra ponesi barem rubove smijeha
zaboravi na tužne običaje nejakih

svijeće, torta, cvijeće, ljeto, vino
omamljeni rođendanom
gledamo film o ljubiteljima kamena.
naši suvremeni preci nevino guraju stijene
kao da Sizifa nikada nije ni bilo.
odjeveni u poderane traperice
postavljaju kameni svijet usred močvare.
kad čujem riječ močvara hvatam se za tvoje
čvrsto tijelo. ozdravit će duša moja.

na pozornici kamenje svira
jednostavnu glazbu, instrumenti proizvode
kameni hljeb svagdanji.
ljubitelji kamena ljube grobni kamen u crkvama
izlizan od vrelih poljubaca vjernika.
negdje neki ljudi bacaju kamenje s ramena
neki ljudi bacaju kamenje na ostalo kamenje.
ozbiljni građevinari mahnitaju od zgražanja
zaneseno kružeći oko visokih piramida
i malog kamena u Davidovoj ruci.
oni teško mogu podnijeti
besmisleno rasipanje tog dragocjenog
materijala koji je Zemlja u mukama stvarala.
to su bili koncerti, to su bile radničke parade!
film završava kamenovanjem: muškarci i žene
kamenih glava bacaju kamenje na žene
koje su slijedile žudnju i sveopću Magdalenu.

lijepa je proslava rođendana
dođi sada, ionako znamo da je nemoguće
poljubiti svu rosu na kosi kad umorna tone u san.
dođi, dušo, još malo ćemo disati
i čitati srebrne tekstove Erazma.

zatim zaspati, usnuti, nestati

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.