Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

NEMETAFORIČNA PJESMA O GLOBALNOM ZATOPLJENJU

Otopio se svijet oko snjegovića
i sada je snjegović sam.
Prvo je vidio kako se tope ostali snjegovići
i sve njima u životu značajno.
Potom su tornjevi, stabla i bandere
potekli u kanaliće i šahte.
Iz očiju ljudi iscurio je vid
i ljudi su se istopili slijepi.
Sve ono do jučer neporecivo,
poput sumnje u bolje sutra,
oteklo je s kućama i autima.
Nebo se topilo i curilo na zemlju
koja je i sama otekla u more.
I stajao je snješko do koljena u vodi,
a potom se i voda otopila i nestala.
Snjegović je tako ostao sam
s besmislenom metlom
i mrkvom nasred lica.
Koju će pojesti kad ogladni.