Freud na Facebooku | Davor Ivankovac
NESENTIMENTALNA PRIPOVIJEST O KIŠI
Ne znam kako je drugdje, ali ovdje kod nas je ovako:
kuće uokolo imaju rine. Dobro,
znam kako je drugdje, tako se samo kaže.
Ono bitno je da se kiša s krovova slijeva u njih i
otječe dalje, sve do okomitih zatvorenih cijevi na svakome
ćošku kuće i spušta se ravno dolje, kroz otvor u kanaliće.
Ili ostaje ležati u dvorištu, kako kome.
Ne znam za druge, no naše su rine dugo vremena stajale
izbušene gelerima, gdjegdje i potpuno prekinute izravnim pogocima.
Kiša je iz njih curila, šikljala, poskakivala, kapala,
uvijek pravilno, a ovisno o intenzitetu padalina i
veličini i položaju rupe. Tako je to bilo.
S vremenom sam cijeli sustav naučio napamet i
uvijek pratio otkrivajući pravilnosti.
One su bile bitne, te pravilnosti, jer svemu su davale smisao
i kada bih ih pri svakoj kiši opet iznova zapazio bio sam siguran
da je sve u redu i na svome mjestu.
Puštaju na sve strane, kao život, znala je govoriti baka.
Za beskrajnih polutamnih i tihih popodneva sjedili smo
radeći štogod, čisteći grah, narezujući mahune, i slušajući curenje.
Kapanje u zdjele raširene po sobama, s navrat nanos
najlonima i daskama pokrpanih stropova.
Čekajući bolje dane, bez kiše i granata.
Ne znam za druge, na našu kuću i okućnicu tresnulo ih je
više od dvadeset.
Prema repiću projektila i veličini oštećenja mogao se precizno
odrediti kalibar, a rupe u zemlji otac je zatrpavao lopatom
ili naprosto zagrtao čizmama.
Koja je ova, pitao sam jednom prevrćući repić po rukama.
Slegnuo je ramenima, od petnaest više ne brojim.
Šteta, pomislio sam, sad nikad nećemo znati točan broj.
Jer i ja sam se izgubio u brojanju i uhvatila me bojazan
da bismo se i drugdje mogli pogubiti.
Tako je to bilo, doista. A sada su oboje mrtvi,
ostao sam samo ja.
Godinama kasnije, osim stropova i krova, s obnovom smo
dobili i nove rine. Kiša se opet uredno slijeva
u metalne žljebove duž krova,
odatle kroz okomite cijevi na ćoškovima i ravno dolje
kroz otvor u kanaliće…
Sve je opet jednolično i monotono,
a izbušene rine odavno smo razdijelili Ciganima.
Ali ne, čekajte, priznat ću vam nešto.
Te su izbušene rine još uvijek tu, na kući, i puštaju na sve strane.
Ne znam kako je drugdje, ali kod mene je tako.
Mislite da pretjerujem i bulaznim, ali doista,
kad rominja ili pljušti ja stanem i gledam, i sve jasno vidim.
Puštaju na sve strane, kao nekad.
To me veseli.
Jer sada sam ostao sam.
I tako će biti do
kraja.
Sadržaj
STATUS (PARANOIČAN)Prilog poetici autošpijunaže
APOLOGIJE VOĆU, ZAUSTAVLJENOM VREMENU I RASPETOM KRISTU (SOCIJALNO ANKSIOZAN)
I. Krošnje žutih bresaka su divne
II. Kruške zriju iz sredine prema van
III. Uglavnom se rodimo prerano ili prekasno za nekoga
IV. Prerano probuđen, ponekad isplivam uz smiješak
V. U svakom grozdu živi mali žuti pauk
VI. Smirenih ruku i bestežinskog koraka
VII. Ponekad se budimo prerano za jutro
AMPUTIRANOJ EMOTIVNOSTI, VELIKIM HRVATIMA I PARANOIČNIM LJUDIMA-GUŠTERIMA (MANIČNO-DEPRESIVAN)
Pripovijest o ježevima
Ljubavna 2011. (I Bog je umro, draga…)
Screensaver, teške riječi
Prošeći kao Hitchcock (Rekla je)
Nedjelja popodne
Tobogan
Nemetaforična pjesma o globalnom zatopljenju
Što bi Freud na Facebooku
Jutro jasnije od Hirošime
Dinosauri
Helex, Tramal i rakija
Fraktalna (hrđa decentriranog subjekta)
Uvijek u potrazi (Knjiški moljac)
Bolesničko pomazanje
Dan državnosti
Kip domovine 20**
Brabonjci
Poetika napetosti (intermedijalna)
Fantomski ud
Andromeda
BILJEŠKA (TJESKOBAN)
As the Dark Wave Swells
ZABORAVLJENI BUMERANG (OPSESIVNO KOMPULZIVAN)
Dar
Jedna noć u Nuštru (A. D. 1991)
Jedan nuštarski dan (A. D. 2011)
Neutrino, za šankom
Titlovi
Spas za slamku
Crni flomaster
Kviz neznanja
Zatišje
DEAKTIVACIJA (NEUROTIČAN)
Nesentimentalna pripovijest o kiši
Knjiški moljac II (Kuhinjske nebuloze)
Prag boli
Staklene oči
Plavo
Kapitulacija
Slabo trotočje teksta
Impresum