Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

ZATIŠJE

U svitanju konkretno vidim stvari,
ali pomisao na to dolutali je metak u prsima i glavi
gdje ništa osim metka
više ne bi smjelo zalutati.

Dok sjedim na rubu kreveta
treptaji su kratkotrajna gašenja svijeta.

Imala je svega osam minuta do polaska,
možda više nego ikad,
i kraj ceste pored Walkowa
iz kojega je Hendrixov Manic depression,
a padale su po nama neke vinkovačke kiše…

(Kasnije ću izguglati cijeli tekst
i pomiriti se s tim.)

Iščekivanje dominira cijelim svijetom
ujutro na rubu tople postelje,
kad ništa više ne smije dolutati,
a vrata susjedne sobe osvanula su zatvorena.

Bože, zašto mi to čine?

Između kratkotrajnih gašenja na rubu,
tiho i polako,
jedna po jedna,
stvari gube konture.