Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

BOLESNIČKO POMAZANJE

Mi smo ti, između ostalog, najradosniji jebeni PTSP-ovci u državi,
uz treću kavu i zacakljena pogleda pojašnjava mi
Bojan, prijatelj i vršnjak,
i stalno se vraćamo na to mjesto događaja…

I nije li napokon vrijeme zatražiti sve ono
što nam nikad nije pripadalo, između ostalog,
i pomast za uši, oči i za kurac…
I nije li vrijeme napokon se baciti
u koju od dostupnijih ozonskih rupa
ravno u bezdanu tamu
šupka Velikog medvjeda, nije li, reci…

Sada kad smo varajući želuce iz dana u dan
dospjeli u godine da shvaćamo jedino to
kako nema ni lijepih ni ružnih,
već samo prihvatljivih i ne.

Nije li napokon vrijeme, jer između ostalog,
najmlađi smo PTSP-ovci u državi, još od nezaboravnog
Glavaševićevog glasa preko tranzistora:
Avetinjski prizori nižu se do beskraja,
kao da je proricao, slutio…

A mi ne prkosimo slutnjama, u prvoj osobi množine
mi smo veseli kurvini sinovi,
između ostalog, i opetovano navraćamo
na mjesto urečenog sastanka.

Pjevajući obgrljeni dok od ispuštenih vjetrova
omamljen šinobus pijano tetura
ravno u središte jebeno golemog sunca…
koje ovdje kod nas
svakodnevno zamire na istoku.

Doista, nije li napokon vrijeme?