Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

IV.

 

Prerano probuđen, ponekad isplivam uz smiješak.
Ustajem, hodam po kući, sjedam u kuhinju.
Prilazim stablu kruške i jednu dodirujem nosom.
Govorim joj, njoj, ordenu bez časnika i dezertera:
Vidio sam odraz u kruški mojega lifta.
Ona se osmjehuje, ja samujem u kuhinji.

Ali zašto lift, pitam podižući pogled.
Jesu li i snovi samo dio nužnog poretka?

Kućni bog odgovara: Dijete, logika sna je
nepoznati leteći subjekt,
i možda je to karika
lanca koji nedostaje.

A lift je dvosmjerno prometalo, shvati, kao
šinobus Vinkovci – Borovo. Tko ima uši, nek čuje.

Čujem: ovdje je Riječ, tamo je značenje,
zlorabim Filozofa, kao da Bog ne zna, i potom,
na kraju evolucije, egzistiram kao lovac i sakupljač.
Tuđih stihova i dozvoljenog voća.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.