Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

I.

 

Krošnje žutih bresaka su divne
i promičem kroz njih lako poput Voyagera…
ali sag pootpadalih bresaka nije nadrealan
kao polje lubenica.

Licem skupljam razapete niti,
paučinasti kalup prve melankolije.

Rat je dobar i uči nas o Bogu:
rupe od gelera rasute po svodu
propustile su do nas vječno svjetlo onostranosti.

Ona je također divna i prilazi mi kao
bitka izgubljene strategije.
Ona je Termopil i Vukovar gdje padaju svi mostovi,
a zarezi bujaju u zapreke i barikade.

Ali ja čekam kamion pun lubenica
da se opet prevrne i raspe
opustjelim poljima iza njenih leđa,
da se prevrnu sve prikolice.

Gdje su ose koje će ih rasturit,
gdje ste, vi čelični, vi pčelinji?

U Nuštru je groblje dudova.
I dunja i žalosnih vrba.
I predaka iz njihovih sjena.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.