Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

VI.

Smirenih ruku i bestežinskog koraka
u vlastitom vrtu berem zadnje dozvoljeno.

Jer sam zadnji čovjek pod krošnjama ovih jabuka
mislima često ne dam vragu mira:
Tvorac iz vrta prognan je u kuhinju,
ali otkud Zmija u božanskom Edenu?
I tko ju je pustio da remeti i kuša?

Ovdje nema zmija, dobacuje mi susjed,
tek skakavci i mravi, bumbari i ptice.
I komšijske mačke što vrebaju na krtice.

Jesam li ovdje da ugazim u mravinjak?

Jabuke su dobre za rakiju i sok –
i daju vitamine i zakon gravitacije.

A netko će mi napravit kolače… sigurno…
Možda baš ona, s receptom i kerubinom,
strašna kao zastave nad vojskama.

Kako je lijepa ova grana.

Opet sam gladan i klonim se vrućine.

Penjem se u krošnju, izvlačim remen.

Posvuda uokolo
crvena, žuta i zelena sunca.