Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

STAKLENE OČI

Jednoga dana u životu pred ogledalom
uznemirila me kletva o
nebeskoplavim očima bez zjenica.

Nalik zvuku istiskivanja tableta:
dvije smrznute kuglice iz Kristovih su očiju
kvrcnule u lavabou.
Bio sam tada mali u životu,
a u međuvremenu sam uvidio
da za razliku od rata
život nikad neće početi.

Zvuk protonskog sudara nebeskoplavih
klikera bez zjenica, ispaljenih palčevima
u subatomske crne jame.

Otada sam odrastao i podigao pogled.
Plavooki Krist iz ogledala je šaptao:
Što moraš, učini brzo.
I mahnito i smireno skupio sam ono
godinama opsesivno skupljano:
bezvrijedne poštanske marke i
sličice nogometaša (Italy 1990; USA 1994),
Cro Army i Životinjsko carstvo…
Svi dokazi su uklonjeni osim
nepravilnog kruga paljevine
u stražnjem dijelu dvorišta.

Gle, preko ulica i plotova, između novih kuća,
još se vidi peron, najkraći na svijetu.
Na njemu je sam, iščekuje,
dječak pod kapom Andrije Marića.
On se jedini ne boji.