Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

KNJIŠKI MOLJAC II (KUHINJSKE NEBULOZE)

 

I.

U svemu ovome, nastojeći iznaći rješenje za nešto,
u mrežu mojih misli uletjela je zunzara.
Dobro došla, zunzaro. Lijepo je opet vidjeti mene.
Strpljenja, molim, notes plavih korica uvijek je pri ruci.

Što sam zapazio s godinama, što naučio?

Jim Morrison mi nestaje na majici. Blijedi.
Kako to objasniti, svemu dati smisao, naći višak značenja?

Iskustvo: usporediti sadašnju situaciju s prošlima.
Izvuć’ neki zaključak, naći slamku spasa. A ja?
Zaključak povlači mene: nastojim pronaći riječ za bilo što.

Sudbina je na mladićima kao divovska odjeća na patuljcima,
kaže Kundera u Šali, a na meni pucaju
šavovi i dugmad.

Od koje to riječi, zunzaro?

 

II.

Jaje se opet prekuhalo, palačinka zagorjela, i sve po redu,
uzavrelo, prekipjelo.

Ali, pitam se s kuhačom u ruci, što su me godine naučile?

Gubitku svih iluzija prethodi njihovo pronalaženje, zunzaro,
možda samo to, i da tako mora biti, slijedom stvari:
imati da bi se izgubilo, prizvati da bi se odagnalo.

I potom, napokon si priznati da
nikada nećemo imati djecu, barem ne ovakvu,
othranjenu u srušenim kućama, uzdignutu nad zgarištem knjižnice.
Bile bi im tijesne ove maslinastozelene,
a ova je na meni kao salivena.

Kako i ne bi: držala je crtu na rubu faširanog grada,
kao danas ja, pokraj plinskog štednjaka,
s tavom u ruci i posoljenim bombama.

 

III.

Nedavno sam kupio tu stvarčicu i stavio je na njeno
neprispodobivo mjesto: točno između
kožnih radnih rukavica i drugog sveska romantičarske antologije.

I možda ću te mlatnuti njome, zunzaro.
Ali nije predviđena za to, ne u mojem svijetu.

Zapleo sam se ovdje, kao i ti. Doviđenja, zunzaro, gotovo je.

Hrvatsko je pjesništvo bez struje, vode, plina,
ali notes plavih korica uvijek je pri ruci.
Jesi li i ti muha takve mreže ili nužno moraš biti
mreža takvim muhama?

Gdje su pauci naših paraliza?

Doviđenja, zunzaro. Prekasno smo shvatili,
prekasno za sve:
Anđele čuvaru zamjenski je sedativ za djecu.
Bakini pripravci s kraja osamdesetih.

Ali život je simptom koji suzbijamo miligramima,
nuspojave nas čine individuama.

Od danas sam sretan, s uputnicom za budućnost.

Stoga sam uzeo tu stvarčicu u ruke.
Malo je promotrio.
Rekao: Jebeš ovu stvarčicu!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.