Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

HELEX, TRAMAL I RAKIJA

 

Uzastopna širenja svijesti o sebi,
polagana, mučna i skokovita,
nalikuju buđenjima u fetalnom položaju…
buđenjima u točku singularnosti implodirane tjeskobe.

Jutros me na prozorima jave obuzela panika:
sve ovo bi moglo potrajati vječno.
A do tada…

Noći su moje prozračne i lake.
Koračam zaboravljenim mjesečevim stazama
i vode nad svodom osvjetljavaju mi put.

Znam, kristalna kugla vedrine može biti dodatni,
deveti dokaz porculanske božje opstojnosti…
samo da je nađem, smotam u stare novine i spremim.
A do tada…

Postoji li dovoljan razlog lebdenju u sreći?
Tuga je esencija prašnjavoga svijeta
koji su odavno ostavili graditelji.
Duboko u genima i visoko nad glavama
eoni sivila posipaju hramove,
putove, statue…

Usisan kući, jednu ću od njih smotati u novine,
odložiti u kutiju.
Odazvati se nekome na kavu ili čaj…
prijatelju, djevojci…
A do tada…

Promatraju me očima
starim tristo milenija.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.