Doba bršljana | Davor Ivankovac

OBEĆANA ZEMLJA

Slađanu Lipovcu

Kompozicija na kiši, presijeca njive na pola,
na trećine, četvrtine, busenje.
Ne pada noć, magla se ne prostire, samo
mokre tračnice i stupovi, bandere
i betonska postolja, sve mokro, sve samo,
sve ne postoji.

U brzom promicanju, krajolik je
stran i nedostupan, tuđinski život
u udaljenim kvadratima svjetlosti.

Ondje ne zalazimo sjećanjem, rukom ili željom,
dok se polako pale i nestaju u tami,
nestajemo i mi, nastajemo, jurimo i
jureći kroz ništa
sporije starimo.

U prostoru: kuće i praznina, kuće i praznina.
Na jednoj kapiji pisalo je MED
i odmah smo znali: ova je zemlja
obećana drugima.