Doba bršljana | Davor Ivankovac

BOLOVANJE

Ulazim u supermarket kao sjekira u svježi panj.
Topola, konj, kruženje orla, nadzorna kamera.
Konzervirana riječna voda, jezero u tetrapaku,
čisti hrvatski zrak, skupljen u ekološkim
gradovima uzduž granice, kraj silosa
i pougljenjelih hala za remont vlakova.
Bitumen, čujem, bitumen, kakva riječ.
Bitumen, težina u želucu, ispovraćano
klupko, glad uskladištena u kutiji za cipele.
Kutija za cipele arhiva računa, popularne
kulture, nekulture, u kašetama izložena svjetlost
trune u biljkama, užurbanost da se uspori.
Iz truleži curi meki katran, cijene se lijepe
za suhi đon, miriši željezničko čvorište
na sablasti čelika i hidraulike, na sjeveru,
uvijek je hladno, životinje me poznaju
kao što poznaju kišu. Dah na staklu,
ucrtani oblici na sniženjima, trajno nisko
i visoko, nisko i niže, povoljnije, a ja
ulazim u panj kao sjekira u supermarket.