Doba bršljana | Davor Ivankovac

DUGOVI

Treći je dan kako nema Arthura.
Ležimo u prohladnoj popodnevnoj ugodi,
ravnica prilazi preko lijevog ramena.
Leđa tonu u golu oranicu s nasadima školjaka,
pradavni potoci među rebrima od ilovače.
Loše je vrijeme za tanjurić pod šalicom:
kad je šalica razbijena,
pijesak se ljušti po rubovima krhotina i
upada u riblje oči.
Ručnik s naslona uskovitlava prašinu
koja godinama posipa kuhinjski krajolik.
Loše je vrijeme za nevrijeme i kišu:
kad rosulja postojano vlaži,
vjetar je nosi pod kišobrane ljudi
o koje se tek povremeno okrznemo mišlju.
Šutnja nas izjeda izvana prema unutra i
nikada ne dolazi do kraja.
Treći je dan kako nema mačka,
a sutra mu je rođendan.