Doba bršljana | Davor Ivankovac

TVORNICA

Kao otvoreni rajfešlus zatvaram pristupe k sebi.
Linija odvojena od ceste: crkvena dogma, posivjela,
s tragovima fatalne vožnje
izgubljena u šipražju.
Nema dana da ne pomislim na smrt.
Nema dana da ne drobe maljevi
da iskre ne lete u pakao,
igličastu krošnju ispod zemlje,
da ne kašljem nježni karcinom
od cementa i koštanog brašna.
Šipražje izbjegavam,
sve dokraja izlječivo,
nikome ne donosim bol.
Prolaze trupci naslagani na kamionima,
prolaze trupci, holokaust šume,
dok krematoriji pale svoje štedne vatre,
ekološki prihvatljive,
i sada kao crkveni zvonik zatvaram sve
jednosmjerne
pristupe k sebi.