Doba bršljana | Davor Ivankovac

RAZGLEDNICA

U panonskim gradovima što vonjaju po ustajaloj mokraći
zatekao sam zaključanu
crvenu telefonsku govornicu.
Nezaposlenima ulaz zabranjen, na vratima pekarnice.
U podrumu životinje poplava i granje.
U plavim kravljim očima, u plavetnilu svinje,
živi malo, emotivno biće:
crvena prašina ciglane, sva u ambroziji,
samo se slegne u venama,
kao krv otječe u rijeku,
rijeka stoji, jezero smrdi;
počasti za postrijeljane zločince,
njihove su odore gutale svjetlost,
crne jame lokalne histerije
i na ulasku u panonske gradove
što i zimi vonjaju na govna i pofurene pileće kože,
stoji latinično:
zabranjen pristup nestručnima,
zabranjuje se nepismenima,
nezaposlenima ulaz zabranjen.
Grimizni vjetar ne kovitla zavjese,
u tamnoj sobe prebirem perle,
ofucanu prijeratnu bižuteriju, obiteljski foto-album,
suveniri, razglednice,
Jugoslavija,
Topusko.