Doba bršljana | Davor Ivankovac

NAMREŠKANA GEOMETRIJA

Gledali smo neki drugi grad u retrovizoru,
zgrade su se uvećavale i promicale, u odrazu sasvim nove,
neke druge, ne ove, nikad viđene, smanjivale se i nestajale.
Gledali smo neke druge prozore i pročelja
hvatajući detalj, drugu stranu baroka i secesije, drugo lice
socijalizma, četvrtu dimenziju trga kojim promičemo,
odmičemo, pokušavajući shvatiti je li to ono što smo odabrali,
odavno spoznali,
jesu li ovdje umrli svi ti ljudi
koji se smanjuju i nestaju.
Pri različitim brzinama ista ta ulica, isti taj trg,
u središnjem ogledalu bili su nesagledivi,
a mi smo daleko putovali da bismo došli ovdje,
mi smo zaista odavno putovali.
Odraz prometnih znakova u lokvi,
njihova poleđina okrenuta naglavačke, naopaki
jezik pokraj puta,
namreškana geometrija koja stalno navire,
jedna sasvim konkretna zabrana prolaska isparava u oblake
odakle će opet padati
na veoma široko područje,
uvijek isto i novo.