Doba bršljana | Davor Ivankovac

NEROĐENI

Ukazanje na površinu virtualnog papira,
kao ljubavni sms iz onostranosti:
nije li vrijeme da razmisliš
o ručnim bombama iz ladice?
Što kad nakon petka osvane četvrtak?
Među starim namještajem stare ljetne kuhinje
sada tek mačke iščekuju proljeće, pod je natopljen
mokraćom i primislima,
u koljenu pulsira sjećanje na rat,
na rubu je bilo bolje, mislim,
dok zaustavljeni sat na zidu
još uvijek mjeri vječnost bespomoćnom Kristu.
Studen je došla kasno i odlučila ostati,
drva se tope brže od terapije i poledice
na kojoj je i noćas izgubljeno
troje: bili su mlađi od tebe, prenose portali,
a takvi će zauvijek i ostati,
nerođeni poput njihove
nerođene djece.