Doba bršljana | Davor Ivankovac

POTROŠAČKO DRUŠTVO

U prvom planu tame miris pokošene trave,
miris sijena, iza sijena zrikavci. Pozadinski šum:
buka prometa s ove strane ponoći.

Ogranak ogoljele munje u naglom mahnitanju
orahovih grana: tako sam ušao u noćnu moru psa.

Stenju zupčanici i kora se razvodi
kao skandinavska obala od mahovine,
škripanje drvenih zglobova i opruga
koje ćemo ložiti, istesati stolicu, skulpturu
glorificiranom ubojici.

Crijep s krova stropošta se niz stepenasti nemir
do purpurnog dna sna. Padam kroz plodnu vodu,
kroz narančastu tamu, noć,
a noć je tijesto, iz njega kruh, mrvice za izumrle ptice.

Ondje stojim dok ne prestane ljuštenje sa stropa,
šumova iz ugašenog zvučnika, u tankom pejzažu
između čuvara zaslona i pjesme, nezaštićenih, visećih.

Na kraju vjetra mir, migoljenje zmija u trbusima
strašnih kumulusa iza horizonta krošanja i tiho
završno paljenje televizije, oprezno i kratko,
tik prije gašenja.