Doba bršljana | Davor Ivankovac

SMRT NA KRAJU LANCA

Pas koji umire u njivi pod snijegom,
smrt na lancu izdiše kao čovjek;
mačka koja umire živa zakopana,
pritisnuta ciglom,
njeni jauci dopiru iz podzemlja
i ulaze u srž rebara.
Život u bubnju, u cijevi, život zalutao u potiljku,
a prst još nerođen.
Posao koji ne pada s neba,
nebo je prozirna pustinja, žuta, valovita.
Pasji cvilež je glad u noći
mačji plač glad u noći,
pljesnivo nebo u kruhu izgara
kao djetelina u kravljem zubu.
Pada pustinja na kornjačin oklop.
Teška i tvrda, nikad zaboravljena,
zelena krhotina
prijeratne pivske flaše
kraj željezničke pruge u Borovu.
Mozak hrvatskog nacista rasplinut
u ministarskoj stolici,
kao magla u ustima jeseni.
Mačji plač iz podzemlja.
Izlazi.