Doba bršljana | Davor Ivankovac

KUCANJE ZIDNOG SATA

Možda je to zvuk nedogađanja,
sintaksa vremena kroz mehaničko pojačalo
okačeno na zid. Možda, dok sjedimo u tišini,
osluškujemo ravnomjerno kapanje na prozorsku dasku,
iz polusna, iz buđenja, između dvaju trzaja,
ili nam se u tamu duboke nesvjestice probija
kao kapanje infuzije
odbrojavanje bolničke aparature.
Možda, dok ležimo kraj prozora, uslijed naprezanja
pucketaju zglobovi vremena.
Zašto je vrijeme bolesti tako glatko i oštro?
Mali rez na jagodici, slovo zariveno pod nokat.
Jutarnje zrake na površini zida, kalendar reflektira
crne dane i crvene nedjelje, sve je okoštalo,
bezmirisno,
bijelo,
samo otkucava još polovica srca.
I dok traje, teško se nositi s tih
šezdeset malih tišina
u svakoj minuti.