Doba bršljana | Davor Ivankovac

NEPORECIVI UTORAK

Ponedjeljkom zazirem od riječi ljubav. Tržište je
zasićeno prividima vječnosti: jednosmjerna ulica
najčešće je slijepa.

Ponekad ne obrežem nokat jednog prsta,
sutra se značajnije istakne nad drugima.

Na čvorištu naslućujemo uzaludnost svega:
jednom će vlak stati pred signalom i
ostati tamo zauvijek.
Nisko raslinje i trava razaraju čelik i silikon:
Bog je nemoćan pred grmom divlje kupine.

Što ako jednom ne obrežemo ruže?
Mladom bračnom paru utorak je neporeciv.

Sunce se malo sakrilo za krošnjom
ili je vjetar pomakao granu:
s granom i zvijezdom pomakla se sjena.

U njoj treperimo kao da smo nazebli
sve dok se prizor lagano ne trzne.