Doba bršljana | Davor Ivankovac

RASPRODAJA

Odnedavno griješim i u snovima.
Riječi koje izlaze na zaspala usta
najpodlije su smicalice tijela,
trbuhozborenje unutarnje mačke:
pervertirane krhotine jave,
krhotine knjiga, elektroničke pošte,
društveno umreženih komunikacijskih kanala.

Riječi složene u mozaik nove istine.
Samostalne riječi, nedomišljene, nepromišljene,
neproživljene.
Sjednem i ništa se ne događa,
sve vrijedno spomena potrošilo se noću,
ostao je samo strah,
strah koji kopka, podriva centar za dnevnu ravnotežu,
tjera na pitanja, uzastopna, ista,
neprekidna pitanja:
koje sam zvukove proizvodio u snu
i koliko će me koštati?

Noću je samo noć u tijelu
i
koliko će me koštati?