Doba bršljana | Davor Ivankovac

GODIŠNJI ODMOR

Trg se rastvara pred nama kao biljka mesožderka,
nasićena, žedna. I u kičmu čempresa pred našim očima
ulijeva se bljesak. Paketi energije s obližnje zvijezde
bombardiraju stanice i trava u podnožju stupa
naglo pozeleni, posijedi, zemlja oćelavi od ranog stresa,
poispadaju zubi u ranim pedesetim.
Život je kruženje oko zvijezde, privilegija,
zvijezda kamera kao oko na semaforu prati svaki pokret,
svaki grijeh bilježi u plamteću krunu ponad Merkura.
Zvijezda je hladni fizikalni proces, i mi u njenom krilu
gorimo, nas dvoje u brzom prolazu kroz rudimente baroka,
donjopanonske secesije i kiča, prolazimo i hladno gorimo;
postsocijalizam, kolonije, nema tijela, nema poetike,
crna trava, vrtlozi prašine, šahovnica od cvijeća prepuštena
kolovozu, rujnu, listopadu, studenom. Kovitlac
leševa lišća, kukaca i ugljikovog monoksida
ispunjava kadar, veš na štrikovima, ruke zavjesa.
Trg se zatvara za nama kao slijepa mačka, u sebe, u mene,
i naposljetku u tebe.