Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

ASTRONAUT

 

Valjam se kroz smog kao ljepljivi jezik mravojeda.
Vrijednost moje samosvijesti izražena je u kliringu.
Onda,
tko bi me uzeo za jeftini akvarij u predsoblju?
Niti injekcija za nosoroge ne može me omamiti toliko,
da se mati i prva jutarnja kava zaborave. Moje bočice
pouzdanja su ulaštene ljuljačke kao mnoštvo
Newtonovih
visaka. Nezaustavljive amplitude u ultrazvučnom
tonalitetu.
Upijam blagu vlagu algi s reptilskih krila, čekam
da spoznaja
rastrgne pore i nosnice kako bih postao nepogrešivi
pas tragač.
Namirisati najvažniju sekundu, kapnuti u kvasinu i,
kada se
seoska prašina pretvori u pleksiglas sažvakati obujam
tisućljeća kao sendvič s feferonima. Čudeći se vlastitoj
pokretljivosti isklijavam u drugu polovicu svemira,
nosim
trokanalni light show na mišićima smjenjujući noć
u ekvinociju. Pješčanici podlegnuti zakonitostima vjetra
naprelazne su barikade na tračnicama i
auto-stradama, pa
pomirljivim šakama drobim postojeći pisaći inventar.
Ni s kanticom i lopaticom, one ne gube svoju
preodređenost.
Kule na papiru i kule od pijeska identično padaju.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.