Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

KOMEDIJAŠ

 

Namjere iz heterogenog prelaze u homogeno stanje nesanice.
Vranama mogle bi se nazvati. Nagon je
moj razum. Moja i naša racionalna putanju u zaborav.
Po tijelu monogram utiskujem. U djevojke
pečatnjak.
Osuđen sam i službujem u nezavisnim krajolicima. Kao
šugavog psića posipaju me DDT-ijem. Kako raste linija
uigranost komedije, tako pada bijes. Kada padne na
krišku limuna ostat će kapljice od moje sluzavosti.
Tko će onda udarcem čarobnog štapića pretvarati aveti
u bombice ugljičnog monoksida?
Tko stvaran?
Povlače se crvene kose kao trule rotkvice uzduž
pošpricane tramvajske stanice. Raspored tih
ofarbanih vlasi
nije povoljan za detonaciju. Razumi narodi
unaprijed
ukalkuliraju nedostatak savršenog kliznuća, ali ne mogu
utjecati na moj gubitak osjećaja za ravnotežu.
Ipak, samo pješke prelazim mostove, šine,
prometnice,
zračne relacije i pomorske trase. Kondukter je paranoik.
Kondukterka je king size i gasim je nedolaskom.
Ignorirajući njihovu dužnost i postojanost putnih isprava,
žestina poprima oblik rastavljene čaške.
Moje bumbarsko dostojanstvo stoički čeka na neotvorenoj
staklenki meda, jer ovo je tek iskušenje što
prethodi proljeću.