Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

METEOROLOG

Objektiv svim mastima premazanog durbina
zgrće milostinju u ionosferi. Oko u oko, u nedogled se dubi.
Događa se, boluje vrijeme i soboslikare tjera da istrče
maraton. Tu sam negdje, ali pjesma nikada neće moj
aligator, jer ja nisam njen Salvador.
Neminovnost nije objašnjiva kao strujanje dlanova u tuš kabini.
Ugriz je zahvatio moju tablu čokolade – moju indijsku konoplju.
Poimam evoluciju kao vitaminski dodatak pri dohranjivanju
tablice množenja i početnice s kravom u hladu.
Viseći na stativima, ja sam Pedro zavezan u leptir mašni:
Ogledam se u djedovu albumu na fotografiji završne
školske priredbe u čast velikog praznika i častim
debele tete suhim poljupcima.
Egocentrici vabe kišu.
Kiša opamećena. Koja nije više blesava da pada se, da
štrca se u nesimetriju. U oparan kordon šavova.
Svemirska i svesvoja nadrasta Oblak oca i zadržava
promišljenost u kadi
kada naivčinama smrdi pod pazuhom.
Tu sam negdje, spržena i moja nojevska glava
zarivena u pijesak kao dvanaestogodišnja u strip.