Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

SPUTANI GRABEŽLJIVAC

U antikvarijatu ću ostaviti sposobnost krpljenja.
Gledat će moj crven trag kroz stakla akvarija,
bilježeći svaki trzaj na disk pločicu.
Svaki moj pokret drhti jer ne zna prezirati. Jer
zrak se linja, pa zakorak po cvjetnoj ploščadi
šumi kao lepet krila. Usavršavajući amfibijski sistem
za disanje utapam svjedodžbu i nastavničko
vijeće u kastavskim vinima.
Brzaci Tuborga otplavljaju nordijsku sistematičnost.
Ni pješčane dine nisu više od pijeska.
Da Lorki izmamim zazubice uzjahujem.
S bisagama punim proljetnih tratinčica. Ako su kopita
etalon vremena, neka kasne
sve željeznice. Čak i
linija Tokaido zaspe od sporosti.
Kozmos pliva u juhi od karfiola. Produciram se
na rukometnom igralištu držeći najveću
žlicu i kao vapno bijeli ubrus.
Sitošću pričvršćujem arabeske na bivolje rogove, pa
galopirajući u nepoznato gazim tradiciju, jer
bog nije statističar u zadimljenoj kancelariji, niti
časna sestra za volanom Forda.
Postupno raspredam čelične šipke u kitice ajvara
i jednim skokom najavim britkost svojih malih mačeva
normanske krvi.
Štapiće u rižinim poljima Koreje i Makedonije.
Moj mali pokušaj da raspem jetru na vrhu
katedrale.
Neznatan. isklijao iz maternice, svijam se u lisnato tijesto.
Frkajući se
u okruglice smanjujem obujam.
Pomiren s kuhanjem.