Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

REVOLUCIONAR

utišao sam živinu-živi stih isprovociran otkopčanim dugmetom
u glavi izmiksao sastojke
začin okus da popravi
gdje tražim tebe nema gdje opstaješ traganje
suvišno je
heroji na okruglom stolu oklop do oklopa
pred tebe ulazim iskačem iz sebe da zmijsko leglo
nestane kao krv u tamponima
servijetu pritišćem kada zijevam zube u rafalima kotrljam
oblizutke da rastjera se
potpaljujem revoluciju a 1917. nije jer vatrene djevojke
poljuljanih očiju mogu uskladiti / sve mogu sa mnom činiti
ushićenje ovo je maloljetno balavo
raste do prvih sparnih dana
neću biti statist
možda u središnjoj sceni kulisa na koju naslanjaš
pramenove daha-zamršene pletenice
gađati te neću krupnom sačmom zato neka spadne
maskirano neka istrune odijelo  kako bez otpora rollali bi se
šmirgl papirom vozit ću relli po čitavom tijelu
ako gladak do savršenog mora se biti biti gdje drugi nisu
bili dok glisirali smo sučelice
dosadne muhe streljali bez suđenja
mokar od jednostavno mokrog zraka
sadnice od slabosti čupam
upaljačem črčkam po barutnoj niti nagona
jedna laka doza iz tvojih spremišta
ne smijem zaviriti koliko želim
ne smijem da smijem se ne smijem jer zaplakao bih
bih pred tvojim simetričnim koljenima