Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

IGRAJUĆI POKER NA SVLAČENJE

 

Mogao sam ozdraviti gurajući trajekt pun
mrkve i bijelog luka prema pučini. Svaku boljku
odložiti za kasnije. Barem.
Plutajući na češnjevima postati matica bez vijka.
Odijeliti se od top-liste, Dnevnika, sajamskog
cjenkanja i tečajnog izvještaja.
Ozdraviti.
Tek zaliječen od pomisli, dočekujem burin
i mogućnost da metaforom platim pecivo kao
čovjek XXII. stoljeća.
Honorarno i bez zaštitne gume sparingujem
dopingiranim zmajevima. Njihovo riganje vatre
jedino za mene je bezopasno, pa igrajući poker na svlačenje,
duboko u noć, pod žaruljicama mojih tinjajućih zjena,
oni postaju moji iznajmljeni garderobijeri.
Zaogrnut, zaštićen od prehlade odlazim s plavušom
na šampite. Oni to nazivaju štrajkolomstvo.
Traljavac, kad stihom nisam pogodio njihovo srce.
Objasnio kako kontrarevolucija ne može toliko
voljeti slatko. Tako nježno otpuhnuti paučinu s himena.
Ta djevojka je više od epizodne uloge u mojoj pjesmi.
Ona je izbacila gospodina Krilova sa svom svojom
menažerijom kada je provalio u njen san s
namjerom
da me ugura u basnu.
U povratku, njenom odlučnošću zanesen,
iznosio sam nosnice kao dekontaminirani eros.
Skinuli su me do gola i tako tajanstvenog otisnuli
na pučinu.
Bolesnijeg no ikada prije.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.