Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

RESTAURATOR

 

U betonskim rašljama kao lopta upućena sa noge dr.
Socratessa u okvir gola. Moje srce šljunak je u
prijetnji praćke.
Svojevremeno dokoljenke su mogle pridobiti toplinu
i neupadljivo upijati krv iz bezopasnih ogrebotina. Kao gušterov
rep u stisnutoj šaci napadom siporeks.
Speleološki odvažan ulazim u mrak i na svakom šahtu
montiram klima uređaje i trodimenzionalne
monitore da pratimo usavršavajući pokret stenjanja.
Legnem na vruć trotoar kao na srpanj, pa je svaka
izbočina
termalni izvor, pa je pukotina terapijski sustav za ubrzavanje
rada žlijezda slinovnica.
Urastam u asfaltne krafne.
Samo noćni poljevači mogu ugasiti erekciju i niz
polegnutu kičmu razliti slap oduševljenja. Lagano,
pokrećem pedale i odstranjujem pano od neba iz vidokruga.
Restauriram vlastito rođenje, tako da savršeno sisam
palac, ali ne vrištim, ne mokrim u gaće, ne jedem, ne pijem.
Samo se moji prsti / moja bešumna hidroavijacija/
spuštaju na oznojen vrat zaspalog poljevača.