Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

SVEZNAJUĆA ODUZIMA KVALITETU MOM IZRAZU

navukao sam peraje-more je prostor stvoren za meditacija
ilegalni povratak prirodi
rigajući planktone kao turistička atrakcija
dovlačim se na dno smirujuće s kilogramom Santosa
i aparatom za inhaliranje
moja je pljoska fini nikal u baršunastoj navlaci
tobolac za ljupke majmunčiće
tvoj sam lav ljubavi s prekriženim
šapama na šanku u buffetu kraj benzinske pumpe
krvoločan s pimpekom uronjenim u mošt
tvoja sam interpunkcija kada zasedlam jezik u tvoju rječitost
pa svaka tvoja rečenica svaka misao ljušti kraste
iskoristit će oni pravo servisa
ubaciti te s četkicom u ceker i odgegati se niz julsko podne
kako ću sam samovati i rimovati grudnjak i konjak
moram li sve tajne zapisati da bi ergela zapljeskala
moram li doplivati sa svećenikom i pršutom na ramenima
nisi gledala moje uskrsnuće
taj balon poletjeli u kojemu sam vile
napijao votkom iz naprstka a one prsate kao dojilje
roktale su buljeći u moj pasoš
roktale
još mi zvuk struže ušima i gore mi usne
kao tornjevi petrokemijske industrije
još kopam krtičnjake-štampam
pozivnice za vožnju zagrebačkim metroom
još klečim na kukuruzu zbog podmetanja
eksploziva u badelovim pogonima
još oni ne znaju što znači dosjetiti se
patentirati papirnatu maramicu
još ne znaju kako se lomi dok se piše pjesma
pa čak ni ti
sveznajuća