Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

SUPERMAN

 

Pljusak je klisnuo u krajeve gladne vode.
Sve dalje, sve bliže,
sve nikamo sa svojom nakvarcanom dušom. Hladnoća diktira
tempo i pospješuje fuziju drhtavice i migrene.
Čarape sušim u rerni vagine na 37° C.
Savu bih progutao da legnem u korito umjesto u kinderbed.
Jednostavno nag, odaslan u grotlo ispijam vrući
grog kao pokretača pobune. Brišem serijske brojeve s prstiju.
Novokrematorijski faraoni na mala vrata ulaze u legendu
dok mikroorganizmi jurišaju po uzoru na tatarsku konjicu.
Ispod sedla skriven je sklopivi bicikl kao čamac za spašavanje.
Moje licitarsko srce boluje od sunčanice. Odbija svaki
oblog, izrasta u besmrtnog Atilu i moždanom centru dostavlja
izvještaj o veleizdaji. Na pojilu uzimam samo gutljaj i svežanj
propagandnog materijala, Žedniji od bilo kojeg teksaškog
bika laktovima kao rogovima rašpam lice drage djevojke, ali
krv nikako da se slije u fontane, jer samo tako mogu
ne sjećati se. Voziti do sunčanih pjega i emociju
zavitlati na zgradu najveće novinske agencije. U klupku
od čiste runske vune. Samo tako moći ću proširiti parkove.
Vrtlari su uzeli regres za ljetovanje, stavili
slušalice na
uši, otputovali i sjemenom me darovali.
Kako raste moja dobrota, koprive bujaju po alejama.
Jednostavno nag ne povlačim se. Ne oblačim.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.