Heretik na 10 načina | Tomislav Domović

SUPERMAN

Pljusak je klisnuo u krajeve gladne vode.
Sve dalje, sve bliže,
sve nikamo sa svojom nakvarcanom dušom. Hladnoća diktira
tempo i pospješuje fuziju drhtavice i migrene.
Čarape sušim u rerni vagine na 37° C.
Savu bih progutao da legnem u korito umjesto u kinderbed.
Jednostavno nag, odaslan u grotlo ispijam vrući
grog kao pokretača pobune. Brišem serijske brojeve s prstiju.
Novokrematorijski faraoni na mala vrata ulaze u legendu
dok mikroorganizmi jurišaju po uzoru na tatarsku konjicu.
Ispod sedla skriven je sklopivi bicikl kao čamac za spašavanje.
Moje licitarsko srce boluje od sunčanice. Odbija svaki
oblog, izrasta u besmrtnog Atilu i moždanom centru dostavlja
izvještaj o veleizdaji. Na pojilu uzimam samo gutljaj i svežanj
propagandnog materijala, Žedniji od bilo kojeg teksaškog
bika laktovima kao rogovima rašpam lice drage djevojke, ali
krv nikako da se slije u fontane, jer samo tako mogu
ne sjećati se. Voziti do sunčanih pjega i emociju
zavitlati na zgradu najveće novinske agencije. U klupku
od čiste runske vune. Samo tako moći ću proširiti parkove.
Vrtlari su uzeli regres za ljetovanje, stavili
slušalice na
uši, otputovali i sjemenom me darovali.
Kako raste moja dobrota, koprive bujaju po alejama.
Jednostavno nag ne povlačim se. Ne oblačim.